Malo je pjevača na ovim prostorima koji su toliko osebujni i prepoznatljivi kao što je Aki. Južnjačka krv bila je njegovo „gorivo“ na svakom koncertu.
Rođen je 05.06.1955. u Nišu, a odrastao u Skopju. Obiteljsko nasljeđe bavljenja glazbom odredilo je njegov put. Pohađao je glazbenu školu svirajući klavir. Bio je fasciniran rock glazbom i koristio je svaku prigodu nabaviti poneki vinil iz inozemstva. Tako je već s petnaest godina bio glazbeni urednik na Radio Skopju. Sa šesnaest je svirao klavijature u makedonskom bendu Tor koji ubrzo ostaje bez pjevača. Tu je sudbina umiješala prste i gurnula ga pred mikrofon.1975. – Zagreb – još jedan dodir sudbine. S grupom Tor nastupa na Boom festivalu. Svojom osebujnom pojavom na sceni odmah je privukao Husovu pozornost. Prihvatio je njegov poziv i doselio se u Zagreb. Dogodila se simbioza koja je utemeljila Parni Valjak ispisavši jednu od najljepših glazbenih priča.
U duši bio je i sportaš, nogomet mu je oduvijek bila velika ljubav (igrao je u juniorima Rabotničkog i Vardara u Skopju). Strastven i srčan bio je i u kuhinji, pravi virtuoz. Takav je bio zapravo u svemu.
U vrijeme dok je bend mirovao, 2007. izdao je solo album „U vremenu izgubljenih“. Godinu kasnije u Umagu je održao spektakularni koncert s prijateljima – „Aki pjeva najljepše ljubavne pjesme“.
Neumoran i potpuno posvećen glazbi davao se do kraja svojoj publici, ostavljao je srce na svakom nastupu. To veliko srce iznenada je prestalo kucati 22.01.2022. a duša otplovila u vječnost….