Moja glava, moja pravila
Premijera naše nove pjesme na radijskim postajama diljem regije i videospotova na našem YouTube kanalu.
Premijera naše nove pjesme na radijskim postajama diljem regije i videospotova na našem YouTube kanalu.
Ogromno je povjerenje doći u veliki bend bez neke velike reputacije, a Bero je to uspio 1988. nakon izlaska albuma „Sjaj u očima“ i nakon što su u bend došli Preksi i Scholz. Ta „svježa krv“ koju su njih trojica donijela pomogla je Akiju i Husu odvesti Valjak u novo poglavlje… Rodio se 22. 02. 1967. u Tripoliju, u Africi, gdje su mu roditelji tada privremeno živjeli. Kad je imao tri godine, vratili su se u Zagreb. Tu je pohađao dvije škole, regularnu i glazbenu. Trebalo je neko vrijeme da istinski zavoli klavir jer u to „klinačko“ doba sport ga je više vukao. Nevjerojatno, već s deset godina bio je zaluđen zvukom Pink Floyda i spoznao da želi svirati u bendu, velikom bendu. Sa šesnaest svira profesionalno u ZKM-u. Nakon kaljenja u nekoliko zagrebačkih bendova stigla je prilika „zaigrati u prvoj ligi“.
U Parnom Valjku pronašao je svoje glazbeno zadovoljstvo, ono o čemu je maštao slušajući ploče 70ih i ranih 80ih. Svo to vrijeme imao je priliku surađivati s puno istaknutih glazbenika gostujući na njihovim albumima. Posebno je ponosan na „Božićni san“, album kojeg je snimio sa svojim kumom Brkom. Obožava razne izazove, one glazbene ali i sportske. Adrenalin mu je imperativ. 2000. godine istrčao je pravi pravcati maraton, skočio bungee, jedrio na dasci u nepoznato… Danas ćete ga ipak najčešće sresti na manje ekstremnim mjestima, na nekom od zagrebačkih teniskih terena… Glazba je ono što ga istinski ispunjava. Rekao je jednom prilikom da glazbu želi živjeti do posljednjeg daha…