Album „Lovci snova” pripreman je koncem 1989. i početkom 1990. godine, u dvorcu Mokrice kraj Zagreba, sniman je u „J.M. Truly” studiju u Zagrebu, a objavljen početkom ožujka 1990.

Autor svih pjesama je je Hus.

„Ima dana” klasičan je „Valjkov” materijal, čvrstih gitarskih baraža i naglašenih klavijatura, sa hitoidnim refrenom i Husovim „koketiranjem” o politiku u dvosmislenom ljubavnom tekstu. „Godine prolaze” se „naslanjaju” na tip balade, sa drukčijim i do tada nekorištenim gitarskim zvukom i „zaraznim” refrenom, dok „Metar iznad dna” predstavlja iskorak u funky, gdje se čvrsti rifovi, uz motoričko ponavljanje i nadgradnju puhača odlično slažu jedno uz drugo. „Pariz”, sa tekstom koji se oslanja na svakodnevnicu: („malen pod zvijezdama živiš od sjećanja” /„vrijeme se mijenja – sa lošega na gore, ‘ajde, da sklopimo oči i gledamo boje” / i tako… dani teku, kroz prozor tuga nas gleda, a ja bih veselu pjesmu, al’ tuga mi ne da”), sve do „zaraznog” refrena:

„kažite, tko nam je ukrao nadu i zašto ja nikad neću vidjeti Pariz? / „kažite, tko nam je odnio san, al’ kažite djeci, ja odgovor znam”.

„U prolazu” je, pak, tipična „rokija”, rađena na boggie predlošku, dok je „Vrijeme ljubavi” još jedna od prepoznatljivih balada, sa kompleksnijim aranžerskim ruhom, nego što to izgleda na „prvu loptu”.

„Suzama se vatre ne gase” i „Na pola puta” su maestralno odrađene teme, uz odličan gitarski učinak Brune Kovačića, dok je završna „Samo san” – logičan raspored za kraj, besprijekorno urađena, sa maštovitim back vokalima i odličnom kombinacijom klavijatura i gitara.

U povećoj „Valjkovoj” diskografiji, „Lovci snova” svakako predstavljaju sam vrh.