11. studijski, a ukupno 14. Album „Parnog valjka”, ujedno je i 1. album benda, u postavi sa novim članovima: Berislavom Berom Blaževićem (klavijature), Draženom Sholtzom (bubnjevi), Zorislavom Preksavecom Preksijem (bas gitara) i Brunom Kovačićem (gitara).

Objavljen je u izdanju „Jugotona”. Kritike su govorile da je „riječ o ploči kojom ’Valjak’ dostiže europske kriterije i da, usprkos promjeni ritam – sekcije, grupa zvuči svježe, kompaktno i poletno”.

U recenziji ploče, list „Studio” napisao je „da se na ovom albumu iskazala sviračka virtuoznost i produkcijska besprijekornost”.

„Sjaj u očima” je album koji pomiruje Husovu autorsku zrelost i naboj rok sastava – gladnog svirke i samodokazivanja. „Slavenski sentiment” u „Moja je pjesma lagana”, „Odlazim” i „Možda sutra neće doć’”, zatim furiozni ritam i unisona „gitarska vožnja” u „Ne! Ne! Ne!” i „Ovce”, te dobro poznata produkcijska slika u „Nije pomoglo” i „Prokleta nedjelja”. „Uvijek kad ostanem sam” je „stari rad” Drage Mlinareca, koji je „Valjak” uradio u novom aranžmanu.

Ma koliko „naslonjen” na uhodani tekstopisački manir, novi album, više nego ijedan prije, donosi znatno veću takozvanu „nježnu politizaciju”. Hus se služio slikama iz životnog okruženja, pa će se u „Prokletoj nedjelji” naći stih:

„zar stvarno ne vidiš na kako tankom ledu plešemo?”, dok naslovna „Sjaj u očima” poručuje:

„pucanj iz pištolja kaže – trka počinje” i: „ispred mene – ništa, iza – ljuta gomila”.

Također, tu je i stih:

„negdje netko drugi dijeli dobre uloge, kao da se opet vraća ‘druže, snađi se’ ”.

Svakako najdirektniji iskaz je ponuđen u „Ovcama”, gdje Hus kaže:

„kad se ovce pobune, čuvari kao da se začude, sačuvaj nas, Bože, vremena, svi se bune bez razloga”.