Album „Snovi teku uzvodno”, ukupno gledano je jubilarni – 20. album benda.

Otvarajuća pjesma „Autoput”, vješto je ukalupljena u politički milje („ja gradim autoput u glavi, da se vozim slobodno i ne dam nikom’ da me davi, kada vozim prebrzo”).

Slijedi je „Sai baba bluz”, sa sitarom i „prizivom” Harisona i „Beatlesa”. „Depra” nudi „tradicionalni” Husov strah od prolaznosti vremena, dok je „A gdje je ljubav?” nastavak velikih baladnih poema i ubjedljivo najbolji moment albuma.

I dok u prvom dijelu te pjesme dominira laganiji tempo, kojega prati i simfonijski orkestar Hrvatske radio televizije, u finišu se ova balada pretvara u „raspojasanu zvijer – puštenu s lanca”, kako su to okarakterizirali neki mediji. Nesumnjivo je Hus, praveći ovu pjesmu, svijesno ili ne, pružio priliku Brku da pokaže sav svoj talent i kvalitetu, jer je solo dionica u „A gdje je ljubav”, jedna od najboljih u kompletnoj „Valjkovoj” diskografiji.

„To ni političan song”, pored ostaloga je i ispunjenje davne Husove želje o suradnji sa slovenskom grupom „Martin Krpan”, točnije – njihovim frontmenom Vladom Kreslinom. U „Oba lica ljubavi” Hus progovara o abortusu („čovjek s gumenim rukama, bez lica i pozdrava i bijelo svijetlo i ta bol…”).

Bilo je mjesta i za mini instrumental „Maloj ptici”, sa gitarističkim „duelom” Husa i Brka, ali bez obostrane želje i potrebe za spektaklom. „Ja još čekam” sa Brkićevom melodijom i nešto „prpošnija” – „Ostavljam trag” predstavljaju uvod u finale albuma, kojega zatvara duet Aki – Tina, u baladi „Dok je tebe”.

Na kraju – petominutni instrumental, po kome je album i dobio ime, za kojega je Hus kasnije izjavio da ga je uvrstio na ploču, najviše iz želje da se zabilježi jedan dokumentarni zapis sa samog snimanja, kada je grupa spontano kreirala svojevrsnu session – atmosferu.