Album „Zastave” objavljen je u ožujku 2000. godine. Hus se kao autor potpisao ispod 9 od ukupno 10 pjesama, dok je Brkić uradio „Malu laž”, za koju su Hus i Meri Trošelj zajednički uradili tekst.

Album otvara klasičan „Valjkov” brzi standard – pjesma „Dosta”, a nastavlja ga pjesma „Mijenjam se”, u kojoj će Hus o prolaznosti vremena, spominjući Nedu i stranice dnevnika, o kojima je svojevremeno pjevao, prebirajući po „Sjećanjima” (još jedan hit iz osamdesetih) i poručujući da je u duši još uvijek klinac, ali da je njegov lik u ogledalu sada drukčiji

Naslovna „Zastave” nudi najbolji tekst na albumu:

„moje zastave uvijek su iste boje, nad njima ljubav caruje/ moje zastave nikad na polja koplja, ljubav se ne predaje”.

Slijede „Lutrija” i balada „Mala laž”, u kojoj je Brkić kao njen autor, u gitarskom smislu na vrhuncu. „Sanjam” odudara od ostatka materijala na ovom albumu i direktna je Husova posveta svojim mladalačkim idolima – Sydu Barrettu i ranim „Floydima”.

„U ljubav vjerujem” nudi optimistički tekst i simboličnu poruku:

…stavi malo boje, malo crvene/crvene k’o ljubav, što ne prestaje
pa onda malo žute za sunčan dan/a za vedro nebo boju znaš i sam
kaži da sam blesav, pjevam pjesme naivne/al’ ne možeš mi ništa – smijem se
…nađi sretne misli, kao Petar Pan/ letjeti je lako kad si bezbrižan,
pa dodaj malo boje u ovaj sivi san/pogledaj u nebo, nisi više sam
jer ja u ljubav vjerujem/jer ja sam opet zaljubljen…

Balada „Romansa”, sa podnaslovom „Sada bih drugačije” je opet prepoznatljivi „Valjak”, uz neizbježan Husov povratak u prošlost:

„…e, da knjigu pišem ponovo, sad bih znao gdje sam griješio…”
„Kada kola krenu nizbrdo” je posveta Carlosu Santani, koja je pravi dojam i „težinu” dobila tek kasnije, u koncertnoj verziji.

Za vrijeme snimanja „Zastava”, u „Valjkovoj” bubnjarskoj stolici je sjedio Damir Šomen.